Ivančica Matuša

moj dnevnik

Vrata…

Rijetki su oni sretnici koji u životu nemaju problema sa vratima, u njih su ona uvijek otvorena, barem odškrinuta, tako da ih je dovoljno gurnuti malim prstom i već se otvaraju…

A mi ostali?….

Sva vrata na našem životnom putu … (...)

Tko je to vidio…

Zbilja, tko je to vidio?…

Žena u kolicima pa da joj se uz kavu prohtije popiti nešto kratko..borovnicu čak!! 😀

Zato, svaka čast brižljivom konobaru koji, iz sebi samo znanih razloga, smatra da je to uopće nespojivo!

Neću pomisiti da … (...)

1. april

Ljudi moji, čemu više stvarati neku frku i uzbuđenje oko tog famoznog prvog aprila, on se ionako više ne razlikuje ni od 15. veljače, 6. svibnja, 8. kolovoza ili 24. studenog ili bilo kojeg dana u godini..

Navikli smo na … (...)

Quiet…

Neki ljudi oko mene u stanju su govoriti, govoriti, ne prestajati… A to njihovo blebetanje, neće u meni izazvati nikakav poriv da se nekako oglasim!

I onda ta ista blebetala ostaju u čudu kako se ja ništa ne oglašavam. Nešto (...)

Let them go…

Kada neki ljudi odlaze od vas, najbolje što možete učiniti za sebe je, pustiti ih da odu – prihvatiti taj odlazak!

Jer sasvim je izgledno da naš život nije vezan uz ljude koji odlaze iz njega, ne mora nužno ni … (...)

Prošlost…

Na puno mjesta možemo lako naići na tekstove koji nas upozoravaju da ne živimo u prošlosti, jer onda ni ne živimo zapravo, ako stalno nosimo teret prošlosti sa sobom, onda ni ne možemo imati mogućnost da prihvatimo ono što nam … (...)

Pisanice…

Srečen vam Vuzem, ljudi! 😀 Unak ud srca…♥

Vuzem je najlepši svetek, če baš i si ne razmeju koj se dogudile, kak i zake… Morete biti mirni i veseli, se je to zanas, zate koj nas ima jake rad – … (...)

“Gospođa i gospodin s Prezimenom”

What a day… 😛 😛

Mirno čekam lift, kad iza mene zacvrkuće glasić gospođe s Prezimenom: “Joj, propustit ćemo lift!”

Gospođa s Prezimenom dovoljno dugo dolazi u dom da sigurno zna da u lift stanu samo dvoja kolica…ja sam bila … (...)

Gledam ja nju, gleda ona mene..:)

I gledam ja nju i gleda ona mene 😀 …susjeda s početka moje “ulice”! Čitaj-hodnika u domu… Jedna od onih što ne skidaju svoje “cipelice lutalice” s nogu! 😛

Zapravo ta jadna stanja ljudskih bića, koncentrirana na tako malom prostoru, … (...)

Zrelost…

Vele ljudi da nisi postao zreo onda kad počinješ govoriti velike riječi nego kad počneš primjećivati male stvari.

Nekako se bojim za sebe, ja radim oboje istovremeno:  počela sam izbacivati neke velike riječi koje nikada nisam, a u isto vrijeme … (...)

Iznenađenje…

Divno iznenađenje danas…

Primiti u paketiću tri divna, razigrana dječja crteža, uokvirenih kao sličice… 🙂

Dotakle su onaj kutak mog srca koji tjera suze na oči, a grlo veže u čvor, tako da se u njemu stvori knedla i zaglavi … (...)

Promjene, promjene

Dva značajnija razloga koja mogu promijeniti ljude, onako dotaknuti ih iznutra, da i sami jasno osjete da su drugačiji:

  1. Kad čovjek počne malo čeprkati po svojoj unutrašnjosti pa ima veliko spremanje, presloži ormare, izbaci smeće, skine zavjese i shvati da
(...)

Detaljčić

Stvarno je melem za dušu, kad usred uobičajenog razgovora s nekim, sasvim nenadano  tvoj   sugovornik iznese neki detalj o tebi da se i sam iznenadiš.

Detaljčić je to koji si mu rekao možda onako usput, u nekom vašem davnom razgovoru, … (...)

Zabušavanje…

Dragi svi, koji me tu i tamo pročitate, danas zabušavam… Možete odahnuti! haha
Al’ dok čekam ZET, samo da vam podnesem izvješće… ipak hehe

Srce vuče rodnom kraju… Još bolje, on dolazi u beli Zagreb grad…
I kak’ da ja … (...)