Vele ljudi da nisi postao zreo onda kad počinješ govoriti velike riječi nego kad počneš primjećivati male stvari.
Nekako se bojim za sebe, ja radim oboje istovremeno: počela sam izbacivati neke velike riječi koje nikada nisam, a u isto vrijeme primjećujem i one sitnice koje nikada nisam! 🙂
Valjda sam nečim zaslužila da mi se ovo prvo ne uzima kao otegotna okolnost, tako da ipak mogu pripadati grupi zrelih ljudi! 😀
Mada se često ulovim kako još uvijek sumnjam u svoju zrelost, jer ona uglavnom naginje k nezrelosti, nikako k prezrelosti, što bi bilo za očekivati s obzirom na okruženje! 😀
Ali, s obzirom na okruženje mogu primjetiti i da moje “lude godine” tek dolaze! 😀 😀 😛