Moje čestitke su gotove    Broj računa za donaciju: HR4723600003215246981

Usprkos svim mjerama, svim distancama i, ne daj Bože, čestitarenju, dannas smo proslavili Republlikku - mene!!!💔💔💔🌼🌼🌼 "Što je moje, to će doći!!!"   nastavak→

P.S. možemo nešto dogovoriti, na upit...al' roka isporuke neema (iz opravdanih razloga) 😉 😀 nastavak→

Prijašnjih proljeća, ljeta i jeseni omiljena zanimacija bila mi je, iz svog mirnog kutka dvorišta-uz paradajze 😀 , promatrati neobične križaljke na nebu koje su iscrtavali avioni svojim neprestanim paranjima neba iznad Brezovice! Maštala sam kako nekima od njih, koji lete u smjeru sjeverozapad-jugoistok;), letim i ja do moje željene destinacije 🙂 ...I tako danima, godinama... Ali ljudi: "Više nemreš vidjet' avijona!" 😛 Uporno naprežući oči, jedva kroz dan naletim na 2-3 aviona koji stidljivo ostave svoj trag visoko gore. Nekad sam ih jednim pogledom mogla obuhvatiti 6-8, par put trepneš i evo opet drugih 8! Koja su to vremena bila! 😀 Ali zato sad više vrapčića nego ikad živ-živka oko mene (ja im dođem kao neka fontana bez vode), drveće oblači svoje najraskošnije haljine, trava je nekako zelenija, a po njoj je prsuto bezbroj maslačaka, nebo je prozirne plave boje, a sunce nas prijateljski miluje svojim toplim zrakama! Rekli bi Zagorci: "Je gorše, al je i bolše! Bit će to sve dobro 🙂   nastavak→

Dok sam se jutros pošteno ljuljala s krevetom, u nemogućnosti da napravim išta tek sam mogla gledati u strop i čekati da mi padne na glavu, osjetila sam strah. Ali ne strah od stropa, jer sve bi završilo odmah i gotovo. Znate za "strah Božji", e taj! Složit ćete se sa mnom da postoji Sila u svemiru, Stvoritelj svega što postoji, Izvor, za mene je to Bog, a i ne morate se složiti sa mnom. Ja ću ipak napisati kako ja vidim ovo što nam se sada događa . Nitko od nas nije savršen, nisam ni ja, ni blizu, al' se trudim mijenjati se, "rudarim" polako po sebi, svim mogućim alatima... Znamo da je korizma i svi bismo mogli otprilike nešto reći o njoj, barem ono: "Ja ne jedem slatko!" 😀 A eto nam kušnje: Corone (tko je kušao Isusa u pustinji)! Jesmo li prošli na testu? Pokazali smo svi zajedno svoju bezobzirnost, sebičnost, oholost i poharali smo trgovine kupujući zalihe svega i svačega za svoju guzicu, ne razmišljajući o onima koji će doći u trgovinu poslije nas. Snimali zalihe i hvalili se njima na društvenim mrežama. Iako imamo dobre zdravstvene kapacitete i požrtvovne ljude u njima koji bi nas mogli izliječiti u slučaju potrebe, ni njihovih upozorenja ni mjera zaštite nismo se pridržavali. Prepustili smo se uglavnom strahu, panici i bezumlju, dali smo priliku zlu da se razmaše, uđe previše među nas. Ovaj potres za mene, glas je Stvoritelja (Boga)! I samo je znak da je On jači od svega zla (sad Corone), koje nas tjera u "mišje rupe", koje nas tjera u strah. Ovo nam je opomena! Moglo je i nekoliko stupnjeva jače zatresti...a nije! Ne čekajmo opomenu pred isključenje! "Ne bojte se!"♥ nastavak→

Nije lako, ali oslobađa, donosi mir, zadovoljstvo i lakoću 🙂 Kad biste najradije poslali nekoga u... recite si: takav je  u... takav je i točka 😀 Zgodno, zar ne 🙂 nastavak→

Strasti su se polako smirile...Izgriženi nokti oporavili...tlak se vratio u normalu...a i plača više nema 😉 Sad, kad sam opet "normalna", ipak mislim da naši Kauboji zaslužuju par redaka i na "Zaključanoj"! Nisam baš neki sportski tip u posljednjih 12 godina, ali Kauboje i Vatrene uvijek prilično emotivno pratim! To prilično su i suze i smijeh, uzbuđenje na visini i  dodatni grč tijela koji si izazivam, radi čega bi mi moj terapeut očitao bukvicu haha (al' nećemo mu reći;)... Nisam ja kriva: dečki ili rasturaju ili nas do zadnje minute izluđuju:)))))))))))) Pa jel vi ne znate igrati normalno??????????????? Norveška. Pa to nije bilo za ljude:) Hrvati su iscrpili sve kućne zalihe tableta za smirenje!!!! Šalu na stranu, dečki zakon ste! Pravi kauboji, ukrotili ste i ostavili iza sebe mnoge i popeli se na sam vrh Europe! I ponovno učinili da srca svih nas kucaju kao jedno! Hvala vam! P.S Kapetane, svaka čast! 🙂 nastavak→

Dragi moji svi, želim vam sretan Božić!!! Veseli i radosni mi bili:))) pusa, Ivančica nastavak→

Raspoloženje tog 29.11. nije mi mogla pokvariti ni hladnoća ni prometni čep Crnog petka. Kad su se za mnom zatvorila vrata Stare Save, a moj pogled  obuhvatio  drage ljude koji su tu radi mene, srce je stvorilo lokvu na pločicama rastapajući se od miline! Vrijeme je stalo za nas! nastavak→

nastavak→

NARUČI MOJU KNJIGU "ZAKLJUČANA"

Što napisati?! Što, a da već nije napisano! Neopisivooo♥♥ Poraz od Francuza u finalu, recimo Francuza 😛 , no pravi značaj ima ono: u finalu! SVJETSKOG prvenstva... Vatreni, vaš put do finala u Rusiji, puno je više od nogometa... Danas na prepunom Trgu glavnoga nam grada, emocije su prštale poput onog vatrometa, toliko mnogo ljubavi, ponosa, pozitive, vjere... Svega na što  neki drugi ljudi, važni ljudi ove zemlje, navlače nam oklope  svakodnevno... A vi ste ih iz daleke Rusije polako svlačili, da budemo ono što jesmo! I JESMO! Give me five! Daj pet! Toliko nebrojeno puta!! Stranci. Domaći. Trgom prepunim ljudi probila sam se ko' od šale! Mladi ljudi, toliko pažljivi! Dijele puse okolo od sreće! Vatreni, radi vas  je i Sv. Nikola poranio! Uzbunili ste Svijet! Dotakli naša srca! ♥♥♥Čekamo vas! nastavak→

Svatko od nas ima tu privilegiju da slobodno bude malo lud! 🙂 Ali, mi ljudi, kakvi jesmo, znamo često iskorištavati dobivenu privilegiju da možemo biti malo ludi! Ono malo jednostavno previdimo pa i privilegija malo ludila, ubrzo postane samo čisto ludilo! ... I tako prestane biti privilegija. 😀 nastavak→

Jednom riječju, u tri riječi: Vau! Vau! Vaaauuu!!! Da bi se opisao ovakav događaj, pogotovo doživljaj – riječi ne postoje! Tako i ja gledam prazan ekran pred sobom u slatkim mukama: što napisati, što izdvojiti, otkud mi riječi… To se jednostavno proživi i ostaje u duboko u srcu kao jedno predivno, emocijama nabijeno iskustvo! Ta dva dana u Zadru vrijeme je stalo, u potpunosti svi živimo u ovom trenutku: ovdje i sada, ne postoji svijet oko nas i to baš u trenutku kad smo povezani sa tim istim svijetom više nego ikad! Znati da se širom kugle zemaljske okupljaju mase ljudi, a svi imamo jedan cilj!!! ♥♥♥ Koja stepenica viška, osebujni susjed Nizozemac nalakiranog nokta, za kojega smo još uvijek Jugoslaveni, nemaju značaja uopće! Pozitivna energija koja se raspršila Zadrom kao opijum, obuzela nas je potpuno! Sam start je nešto veličanstveno, trčanje još više, jedinstvo i povezanost, energija tolike mase ljudi osjećala se kroz cijelu utrku i bila je pogonska energija trkačima! Posebno sam ponosna na svoju veselu ekipicu M SAN RUNNING TEAM, divni ste! Toliko veselja, smijeha, zdrave zezancije, ma svega… dovoljno za godinu dana! 😀 Alen, Diana, Hrvoje, Martina, Vedran… i naravno: Antonio, vrh steee!!! Hvala svima koji su bili s nama u mislima, koji su navijali za nas, hvala MSANU na ogromnoj potpori!     fotografije pogledajte ovjde >>> nastavak→