moj dnevnik

Obično poznajemo ljude s kojima se držimo, rekli bi da znamo kako dišu! Tako znamo već i kako kome nešto reći da ga ne povrijedimo!
Al’ nismo svi ljudi isti, neki će ti sasuti istinu u lice pa bilo ti … (...)

Uvečer, kad mi glava dotakne jastuk, svjetla se pogase i ja ostanem sama sa sobom i sjenama što po zidovima moje sobe stvaraju čudne likove koji poigravaju tek prolaskom ponekog automobila cestom koja vodi u obližnje selo, moj mozak postane … (...)

A jesmo mi nekad baš čudne biljke…
Očajavamo, patimo, frustrirani smo time što nas netko ne razumije! A taj netko, ili se ne želi zamarati pa nas sluša-a ne čuje, ili to jednostavno ne može, ili se trudi ali mu … (...)

U životu bude mnogo ruku oko nas. Sve su nam važne, sve nam znače… Najsigurniji smo dok nas štite majčine ruke, grle nas, čuvaju od svega… ali život ide svojim tokom i one onemoćaju… nestanu… U međuvremenu u naš život … (...)

Večernje mrtvilo zavladalo domom, svi se uspavali, ulična rasvjeta pokazuje automobilima put…
Ja se uživila u RTL danas… poplave na Karlovačkom području…strašno! Taman mi je lice krenulo složiti svoju plačnu facu…kad, ETO NJEEE!! Odnekud se stvori, ja čujem govori:
“Dobro … (...)

Danas nemam vremena biti tužna, negativna, uplakana, depresivna…zbog tuđih gluposti! Želim živjeti, jesti svoje jagode sa šlagom, makar se i umrljala njime… 😀
Danas nemam vremena, jer danas se neće više vratiti, pokušajte sutra, molim vas!
Danas ja usmjeravam sve … (...)

Pojavilo se sunce iznad Brezovice, iako vani lijeva kiša i sivi oblaci  zapleli su se u krošnje stabala… Zasjalo je sunce u obliku mojih prijatelja i radnih kolega…
Na trenutak je vrijeme zastalo… nestalo je sivila i bolesti oko mene… … (...)

Prilična je banana živjeti u mojem tijelu… I što sad? Hoću li tu bananu pojesti zajedno sa nevaljalom korom (jer oguliti je sama ne mogu) i osjećati gorak okus u ustima, hoću li zvati nekoga u pomoć da mi je … (...)

Svi mi nosimo u sebi uspomene iz doba odrastanja na neku posebnu učiteljicu, učitelja… profesora… Netko posebno drag, naročito strog, pravedan, mi koji smo dobivali packe pamtimo od koga smo ih dobivali i zašto, tko nam je nepravedno dao jedinicu, … (...)

Živiš taj život onako kako najbolje znaš, ide ti čak prilično dobro ko po špagi, Onda ti se tako potrefe neki teški momenti, neka teška stanja, neke bolesti… Uglavnom dođu teška vremena, kad se život malo poigra s nama, … (...)

No da, baš se grčimo u tom našem kratkom životu, oko ovih i onih stvari, ovih i onih ljudi, a sve postaje nevažno kad nas, prije ili kasnije pokrije zemlja, ili betonska ploča, ili nas pak pohrane u malo žešći … (...)

Kad ujutro pridigneš glavu sa jastuka pa je opet vratiš, navučeš poplun preko nje, vrtiš si po glavi sve moguće izgovore zašto ne bi ustao,… sjeti se…
Sjeti se onih koji nemaju topli krevet, koji nemaju krov nad glavom, kad … (...)