Kad ujutro pridigneš glavu sa jastuka pa je opet vratiš, navučeš poplun preko nje, vrtiš si po glavi sve moguće izgovore zašto ne bi ustao,… sjeti se…
Sjeti se onih koji nemaju topli krevet, koji nemaju krov nad glavom, kad ti se ne ide na posao, sjeti se onih koji ga nemaju…
Netko bi rado strgnuo poplun sa glave i krenuo u novi dan, a ne može, netko upravo uzima svoj posljednji dah…novi dan proći će bez njega… kao i svi ostali…
Budi zahvalan za taj novi dan, budi zahvalan što jesi… Udahni ga, proživi ga…ne trati ono što ti je dano… 🙂