Čovječe, pokreni se
Probudiš se namrgođene face radi nečega, bilo čega u tvojoj svakodnevnici, što te nekako smeta, oneraspoloži, baš ti se čini da bi bolje, lakše i sretnije živio život bez toga… A živiš i dalje s tim nečim s čim nisi … (...)
Autor:
Moja kolica nisu JA
Pripadam ne baš uvaženoj, ni doživljenoj, ne baš omiljenoj grupi ljudi onim strukturama u našoj državi koje bi trebale voditi računa o nama, štoviše busaju se o prsa da upravo to i rade, no zašto mi to ne vidimo, – … (...)
Strah
Bome, ako ova slika ne uključuje bar malčice straha, onda meni nisu svi doma… ili moj život nikad neće ni početi… 😀 😀
Još jedna Opačićkina opačina
Baš čitam pismo još jedne osobe sa 100%-tnim invaliditetom – opet tema osobni asistent! Meni su odbjenicu poslali jer sam u PRIVATNOM domu za stare i nemoćne, s kojim ona nema ništ, a i ne’š ti privilegije! 😉 On je … (...)
Internet
Danas, kad sam morala biti bez svog monitora, tek sam se zapravo osjećala kao osoba s invaliditetom… 🙁 Nije najvažniji hendikep imati nemoćne ruke, noge pa i tijelo, imam ljude oko sebe koji će mi napraviti sve potrebno, što ne … (...)
Mi deca… negdašnja
Nije bile ničega, a imeli sme se…poune više nek bi oča mogel dunesti z štacuna v lugužaru… 🙂
Bili sme deca, baš zapraf, unakvi šašavi i žilavi, a tek spometniii za neke zmisliti.. kak Pipi Dougi Štoumf 😀
Da stvarno
hahaha… bilo bi bajkovito… al’ niti smo mi princeze nit’ ganjamo prinčeve, a i bajke su za malu djecu, a ona se radije igraju u pijesku…
Za sve je kriva država i njena politika i kriza i odljev pametnih mozgova… … (...)
Živimo SADA
“Prošlost ne postoji, to su samo sjećanja i iskustva koja su u našem umu. Budućnost također ne postoji, to su samo naše misli.”
Često smo previše zamišljeni nad budućnošću: našom, naše djece, posla… svega ili se previše opterećujemo onim što … (...)
Samsasobom
No, takvi dani isto moraju postojati… Samo neki put iznenade iz čista mira, zaskoče na brzinu i isto tako nestanu, u vidu magle! 🙂 Plače ti se, a da ne možeš definirati zašto – eto tako! Posvadio bi se sa … (...)
Poštenski
runda za tvorca ove umotvorevine… i za roze starke… 😀 😀
Ponos, sreća
…Uvijek iznova, ponosna, uvijek iznova sretna, uvijek iznova iznenađena, ispunjena, razdragana… moj mali plavi dječarac, s kojim smo jednog mjeseca studena dojurili iz rodilišta, žureći se da se ta štruca ne smrzne, izrastao je u pravog odraslog čovjeka… i to … (...)
Prolazi tako život
Svi mi živimo naše živote najbolje kako znamo! Barem mislimo da najbolje znamo! 🙂 Neki dobro, neki predobro, neki boreći se za egzistenciju, netko za goli život…
Pritom smo puni briga, prevažnih problema, puni stresa, često idemo glavom kroz zid … (...)
Dijete u nama.
Ta nemirna, nestašna i spontana djeca u nama zapravo su uglavnom osuđena na vječni san, i naš život na zemlji stigne do svog zalaza, a da nismo tom blagoslovu u nama dali mogućnost da izađe na vidjelo! 🙂 Ustvari mi … (...)
Roditeljska kuća
Nekako su me ponijele emocije pa htjedoh napisati “dom”… Bio je to dom, pravi dom, sjećam se ja i nastanka te kuće koja je prerasla u dom… sjećam se i onoga tko je stvorio taj dom. Dom u kojem je … (...)