Probudiš se namrgođene face radi nečega, bilo čega u tvojoj svakodnevnici, što te nekako smeta, oneraspoloži, baš ti se čini da bi bolje, lakše i sretnije živio život bez toga… A živiš i dalje s tim nečim s čim nisi zadovoljan… I dalje ideš na taj posao koji te ne zadovoljava, družiš se s ljudima s kojima nemaš ništa zajedničko, još te i dosadna susjeda opet zove na kavu, kupuješ pecivo u onoj nevaljanoj pekari i svaki dan se sjetiš pekarove majke, ideš u crkvu u nedjelju jer ti je mama nekad to utuvila u glavu, a ti bi radije nešto drugo, mrziš košulje a uporno ih nosiš… što god…
Čovječe, učini nešto po tom pitanju, pokreni se, odluči, kreni…napravi rez, usreći se, pa makar samo kupovanjem peciva u drugoj pekari jer ti to možeš i nisi kao bukva u šumi pa da si pustio korjenje duboko u onu crnicu da vjetar može šibati tvoju krošnju kako ga volja, a ti ćeš povijati svoje grane i stajati na mjestu… i stajati…
Ako oklijevaš i razmišljaš što ako ti pekar probuši gumu kad skuži da je izgubio stalnu mušteriju, nikad se nećeš usuditi i skupiti hrabrosti za neku značajniju stvar u tvome životu…
So do it! And do it now! 🙂