moj dnevnik

Zaista, baš preduboko u nama čuči i skriva se jedna istina. Istina koja čini život ljepšim, smislenijim, sretnijim! 🙂 Mnogi od nas zapravo nikad nismo ni na tragu te istine, ni ne možemo razumijeti da ona uopće postoji, i to … (...)

Često ljudi znaju iza naših leđa pričati o nama, tako svašta nešto. Stvari koje nam nikad ne bi imali hrabrosti sasuti u lice. Pa smo povrijeđeni kad doznamo nešto takvo, ili se uključi naš striček instinkt pa i sami naslućujemo … (...)

Moram vas obavijestiti da sam upravo konzumirala udarnu dozu svojih antidepresiva – uglavnom plavih i smeđih, i to 5 komada odjednom!!! 😀 Sve različite vrste! I mogu reći da izvrsno djeluju! Čak sam ih zalila čašicom malo jačeg pića! 😀… (...)

Sasvim  normalno postalo je da neki ljudi – dosta ljudi sa današnjim načinom života, sa svim stresnim situacijamama koje on donosi padaju povremeno u depresije!

I svima je prva pomisao da spas dolazi iz ljekarni, u obliku plavih, rozih, zelenih, … (...)

Da, da i da – on te ne, ne i ne vara! 😀

Možda ti nekad ide na živce pa ga jednostavno ignoriraš, ali on je zapravo tvoj iskreni prijatelj i stalno je na prvoj crti bojišnice za tebe, a … (...)

Zbilja zastrašujuće djeluje kad u jednom trenutku postaneš svjestan spoznaje da bi razgovor koji vodiš s nekim, zaista mogao biti posljednji. Život zna biti nepredvidiv…

Naravno da je besmisleno stalno razmišljati u tom smjeru.

Ali ipak…tu pomisao  neki puta bi … (...)

Svi smo mi na neki način slikari u  životu, mada mnogi ispadamo samo slikari naivci, u svojim rukama doista držimo kisteve i palete s bojama…i bojimo ljude u našim životima…

Neki imaju puno ružičastih ljudi u životu, neki previše obojenih  … (...)

Zaista je, u ovo naše vrijeme kad je svatko usmjeren uglavnom na sebe, velika sreća biti okružen ljudovima koji zaista slušaju, jer ih uistinu interesira što imaš za reći i odslušat će te do zadnje riječi, nisu od onih što … (...)

Nije to ono da prosuđuješ nekog da je ovakav ili onakav… To je jednostavno onaj osjećaj kad se nađeš u blizini nekih ljudi koji su zbilja “teški”, ne nemaju zato 150 kila! 🙂

“Teški” su ti samim svojim prisustvom, svojom … (...)

10.01.2008….ledeno zimsko jutro…hitna juri gradom…a u njoj ja, nesvjesna sebe i onoga što mi se upravo događalo, ali prisutna ipak!

Onda scena iz Hitne službe, strka, zbrka…ja osjećam da sam na krevetu koji juri…a ja mrtvac, još mlohavi, oči … (...)

Baš nas život zna pogoditi nekim teškim stvarima, nečim što ne bismo poželjeli nikome, što uopće ne možemo zamisliti…

Takve stvari, ako nam se dogode, pogađaju najviše, bole najjače, ostavljaju potpuni kaos u nama…

Upravo te i takve nepogode, nauče … (...)

To biti sama sa sobom jednostavno mi je postalo potreba, kao što imam potrebu otići na ručak, spavati, smijati se…pa i zaplakati…

Biti sam sa sobom vrlo je kvalitetno provedeno vrijeme za mene, makar to značilo sjesti za računalo, nabiti … (...)

To je život gotovo svih nas: poraz-pobjeda! Jasno, između ta dva pojma niz je nijansi, tako da nekih naših poraza i pobjeda nismo ni svjesni, iako prođu nezapaženi, oni ipak ostavljaju traga u našim životima!

Neki porazi pretvore se u … (...)

Meni osobno baš nije nešto naći se u društvu ljudi pred kojima moram glumiti nešto što nisam. Kad moram birati riječi kojima ću nešto reći, paziti čak i koji ću veznik kada upotrijebiti, paziti da mi faca uvijek bude smiješko … (...)