Ivančica Matuša

“Teške boje”

Svi smo mi na neki način slikari u  životu, mada mnogi ispadamo samo slikari naivci, u svojim rukama doista držimo kisteve i palete s bojama…i bojimo ljude u našim životima…

Neki imaju puno ružičastih ljudi u životu, neki previše obojenih  crnom bojom! Imamo  i bijelih, bijelu miješamo s crnom pa dobijemo 50 nijansi sive! 😛 😀

Jesi li vrstan slikar ili si slikar naivac, i opet vrstan, saznaješ u teškim trenucima tvog života! Tad saznaš koga si krivo obojio, na koga si uzalud potrošio tube i tube ružičaste, nekoga si nepravedno obojio u crno…Neki ljudi uopće nisu iz tvog života, a ti si ih bojio! Sa nekih ljudi boja se lagano ljušti, ma kakva ona bila!

No, život ti tad oduzme kist, a i boje…popravaka više nema! Ipak nije toliko nepravedan, umjesto onih ljudi  koje bi ti trebao prefarbavati, daruje ti neke nove, potpuno neobojene ljude!

Kao takvi, postaju ti izazov i nadahnuće! 😀 Nemaš kist i boje da možeš pogriješiti, bojiš ih samo u mašti… 😀