moj dnevnik

Tak ti je to…i to znamo svi mi skupa!

Cijeli naš život jedna je škola, a mi smo učenici…i to ne štreberi da možemo nabubati lekcije iz knjige! Ima on svoju knjigu, ali praznih listova – popunjavamo je sami: svojim … (...)

Jubilarni deseti – deseti siječnja, umalo je ostao zaboravljen.

A važan mi je, čak značajniji od 29.11. I zapravo  njega bih trebala obilježavati! Jer toga 10.01. mogli su nestati svi moji dotad proslavljeni Dani Republike! 10.01. mogao je postati moj … (...)

Ako sjajimo i iskrimo se samo obasjani suncem, onda smo baš poput vitraža, koji svoju punu raskoš u iskrenju raznobojnih stakalca, pokazuje samo tada – obasjan suncem!

Međutim, ako oblak prekrije sunce, i sjaja i raskoši vitraža nestaje.

Kod nekih … (...)

Nisam zaokupljena prošlošću…

Moja pozornost je usmjerena na budućnost, samo pogled unaprijed, u njoj namjeravam preživjeti ostatak svog života: budućnost koja postaje moja sadašnjost!

Ionako djelići budućnosti svakog trenutka postaju prošlost!

Cijenim ljude koji završe visoke škole i ostaju LJUDI!

Često imamo prigodu gledati one koji nisu ostali LJUDI, a imaju hrabrosti trenirati tu neljudskost na svima nama i pokazivati je bez srama – jer oni ipak imaju visoke škole…

Tako … (...)

Jeste li ikad promatrali zrna riže dok su u loncu kipuće vode?

Čas su na dnu lonca, čas ih vrenje baca na površinu, udara ih o stijenke lonca…

Bez obzira radi li se o riži dugog zrna, okruglog, ili je … (...)

Trudimo se razumjeti sve što nam se događa, tako da možemo gospodariti situacijom, trudimo se razumjeti ponašanje ljudi oko sebe pa čak razumjeti i politiku i političare…

A onda shvatimo da najbolje razumijemo kad ništa ne razumijemo! Tad najbolje činimo … (...)

Saborski zastupnici odmaraju koliko i rade. 😛

Ljubomorni smo na trajanje odmora djelatnika u prosvjeti.

Čak i obični šljakeri imaju pravo na godišnje odmore!

Al’ nema odmora ni za za koga na radnom mjestu koje se zove život!

Tu moraš … (...)

Ima tih trenutaka kad poželiš da možeš gledati nešto drugim očima…

Ali drugih očiju nemaš!

I što onda?
Ponekad bude sasvim dovoljno da samo zatvoriš te oči koje imaš da bi nešto vidio drugim očima!

…Ili da ih širom otvoriš! … (...)

Svoje življenje lako usporedimo sa rijekom: teče svojim tokom, njezina površina presijava se beskonačnim mogućnostima koje nam nudi!

Iako je tok rijeke ograničen njenim koritom, rijeka je vrlo nepredvidljiva: izlije se iz korita pa i ponire, iznenade nas brzaci, slapovi, … (...)

Ne želim li da se ovaj moj dnevnik, hoću reći tjednik, pretvori u mjesečnicu 😀 , krajnje je vrijeme da prestanem tražiti izgovore za ovu moju nepismenost 😛 unutar i izvan sebe i uhvatim se miša!

Tako ostavljam iza sebe … (...)

Naš  život pun je sekirancija! Manjih ili većih, potrebnih ili ne..

Sekiraramo se i radi ljudi koji to ne zaslužuju, pridajemo im tako važnost u našem životu.

A sasvim su sporednii kao takvi nebi smjeli predstavljati ni problem oko kojeg … (...)

Nisu brige baš bezopasne.

Često brinemo previše,  tako upropaštavamo sami sebe, one oko sebe, upropaštavamo ovaj trenutak…

Narod veli: praviš od buhe slona.

A i naša briga oko jedne obične buhe može biti tolika da će stvoriti sjenu u životu … (...)

Ponekad ujutro, još onako snena, pokočena, zbilja se osjećam kao traktor.

I to onaj kojeg zajaši šumski radnik pa odmah iz lera ubaci u četvrtu!

…Samo ponekad!

A ja volim kad jutra započnu u prvoj-drugoj, četvrta pa i peta na … (...)