Put
…i često moramo pregaziti i trnje i mračnu šumu, da izbijemo na osunčani, zeleni proplanak… 😀
…hodajte ljudi 🙂
…i često moramo pregaziti i trnje i mračnu šumu, da izbijemo na osunčani, zeleni proplanak… 😀
…hodajte ljudi 🙂
I ne nisu to samo oblačići iznad glava junaka stripa o Alanu Fordu, svako jutro u moju sobu ulaze baš takvi zvukovi… Točnije ovakvim redosljedom: “Bum!” “Kaj hoćeš?” “Paf!” “Nejdem nikud!” “Tras!” “Odi vrit!”… Nešto finija varijanta!…
Sve to su … (...)
Jeste li vi ikad čuli da krava reži? Niste sigurno! Nisam ni ja! Sve do svoje četrdeset devete godine života!
A i saznala sam da krava koja reži – to sam ja!!! … keep calm, how???
Haugh, Bik koji sjedi! … (...)
Ono što jesmo rezultat je onoga što smo mislili. Um je sve. Što mislimo to i postanemo.
Tisuće svijeća se može zapaliti jednom jedinom svijećom, a da se život te svijeće ne skrati. Sreća se nikada ne umanjuje njenim dijeljenjem.… (...)
Najprije me jutros mama poslala samu mrtvačkim liftom. Dok se ona zapričala s jednom gospođom, vrata su se zatvorila i ja odoh – sama! A tog lifta se užasavam više od 5 godina i ama baš nikad njime nisam išla … (...)
Lijepo se nas tri žene nakon dugo vremena nađemo na kavici… No, nakon podužeg neobaveznog čavrljanja, počele smo se vrpoljiti, vremena još imamo napretek a trgovački centar mami! “Kaj ti ne trebaš ništa kupiti?!” – oglasi se Vanda. Sjetila sam … (...)
“…Ne propuštaj ništa. Ne propuštaj igru. Ne propuštaj predstavu, ne propuštaj film, ne propuštaj zabavu, ne propuštaj ples. Idi svugdje gdje god možeš. Kupi ulaznicu za sve što god možeš. Idi i vidi sve i iskusi sve što god možeš.”… (...)
Već se pomalo pitam, jesam li ja to u Nigdjezemskoj, ali česte posjete gradonačelnika Bandića u zadnje vrijeme, ipak me razuvjere. Naime, naša ulica već izvjesno, izvjesno i izvjesno vrijeme podsjeća na cestu koja ne vodi nikuda, tako da je … (...)
Eto, baš sam tak nešto htjela reći, ali svojim riječima… ipak je ovako ljepše za pročitati… 😉 😉
“Ne možemo ništa bez povjerenja, ništa!
Povjerenje je kao Ljubav, poput daška vjetra što ga jedrilica na bonaci vreba. Ono je spontano, … (...)
Danas ujutro su me opet posjeli na princezu! Ne, ne sjedim joj za vratom, ne drži me “piša lonca”, više bi se moglo reći da joj se uvalim u krilo. No, nije moja “princeza” ni princeza iz bajki, jadna zalutala … (...)