Tko se ne boji duhova? 🙂 Ja se bojim, i onih lebdećih u bijelom plaštu, i sve više ovih naših hodajućih!
Neki hodajući bar vuku šlape po podu pa ih čujem dok dolaze, zapravo svi više podsjećaju na zombije, onak obješenih faca, obješenih ruku, pogleda u prazno, jedva se miču, a onda odjednom neka akcija… 😀
No, sve više me opterećuje onaj nečujni zombi, samo se stvori iza mene, a hladna ruka mi se spusti na rame…horor je mila majka…stresem se od malog prsta na nozi…Kad se priberem, molim Boga da ta ruka nije danas bila u peleni! 😀
Ili učestalo, iznenadno otvaranje vrata sobe, odmah me izbaci iz centra…Hoću miiir!!!
Ionako je Braco-kop radeći na cesti, promijenio boju fasade zgrade, predložit ću da je osvježe…žutom bojom 😀 😀