Inače nisam baš fletna sa tom svojom desnom ručicom, koja mi zapravo znači sve… 🙂 Ali danas su njeni pokreti čisti slow motion! Smiješno mi je gledati takvu kad grabi Pringles, prije nego što ga uspije prinjeti ustima, ja sam ga već progutala…u mislima! 🙂 Nije to ni tako loše…dvostruki užitak! 😀 😀
Ništa čudno, vani je jedan od onih dana kad sivi oblaci žele dodirnuti zemlju, a kiša nas svojim šapatom poziva u krevet! 🙂 I svi smo u k…ups! 😀
No prihvatimo dan kakav je, i takvi dani moraju postojati! Zamislite kako bi nam dani izgledali da je sve prema našim voljama! Onda bi tek svi bili smušeni, smotani ko sajle! Ovako je On to posložio da bude za svakoga ponešto! 😀 Ionako dan ne traje vječnost, nego samo jedan dan…i osvanut će novi! Uhhh, kako prži sunce!…Ahhh, taj snijeg!… 😀
Carpe diem 🙂