What a day… 😛 😛
Mirno čekam lift, kad iza mene zacvrkuće glasić gospođe s Prezimenom: “Joj, propustit ćemo lift!”
Gospođa s Prezimenom dovoljno dugo dolazi u dom da sigurno zna da u lift stanu samo dvoja kolica…ja sam bila u tim drugim kolicima, tako da bi gospoda s Prezimenom svakako morali propustiti lift, osim ako im njihovo Prezime ne daje za pravo da gaze sve pred sobom pa tako i mene drugu u kolicima, da zauzmu moju poziciju u redu i ne propuste lift! 🙂
Ali, pošto sam i ja gospođa s Prezimenom, koje baš nije oduševljeno time da ga netko zgazi, shvatila sam poruku i lijepo se maknula iz reda i dopustila gospodinu s Prezimenom da ne propusti lift! 😛
Svatko drugačije nosi svoje Prezime! 😀
Nažalost, upala sam u drugi lift isto sa gospodom s Nekim Prezimenom, još gore po mene bilo je putovanje do prvog kata kad su se zatvorila vrata lifta…nikad duže nije trajalo…
Nakon što je gospodin neuspješno pokušavao naguravati moja kolica, jer je to naprosto nemoguće, počela sam negodovati, gospođa me počela na glas sažaljevati, kao da mene nema, ili da sam i gluha! “Siroče!” Na spomen te riječi definitivno mi nije dobro! 😛
Još me boli glava od tog kratkog putovanja… I oni koji se prave da jesu – nisu svoji!
Od danas, u lift samo sama sa sobom! 😀 😀