Da bi rekel riječ 😀
Stvarno zanimljivo…tko bi mogao naslutiti da ću najljepše zalaske sunca u životu gledati kroz prozor svoje sobe – u staračkom domu!
Jedan zalazak sunca, kao današnji npr., anulira u trenutku moj cjelodnevni, štoviše cjelotjedni pogled na hrpu dedeka i babica šarolikih dijagnoza!
S obzirom na opseg pokreta mojih ruku, vjerojatno bih vam, umijesto divnog prizora koji se pruža kroz moje prozorsko staklo, uslikala radijator na zidu ispod prozora! 😛
Ali, ne nalazim riječi kojima bih opisala viđeno savršenstvo prirode! 😀
Sivo-bijeli oblaci raštrkani nebeskim svodom, pretvorili su se u trenu u sjajnu nečujnu rapsodiju u narančastom, iscrtavajući čudesne oblike i stvarajući zadivljujuće kontraste… Daleko na obzoru, među krošnjama nekog visokog drveća, ocrtavala se žuta polukugla koja je tonula sve dublje i za sobom kao udicom povlačila onu prekrasnu rapsodiju u narančastom, ostavljajući opet ono sivilo oblaka nad Brezovicom!
Catch the moment… 😀 😀 😀 Grateful.