Zaista si možemo postaviti pitanje da li je u izrazu svjetlost na kraju tunela, u stvari varka, iluzija za nas: svjetlost ili tunel.
Znam, reći ćete da je realnost da postoji tunel i svjetlost na njegovim završecima! 🙂
No, mi tu činjenicu primjenjujemo na neke periode svog života! Kad god prolazimo kroz neki težak period u životu, sami sebe uvjerimo da smo u tunelu i tek nakon nekog vremena počinjemo nazirati svjetlost na njegovu kraju!
Zapravo je svjetlost ta koja je stvarna i stalno prisutna u našem životu! 🙂 Pogodi li nas nešto, vrlo brzo zaboravimo da je ona tu, čak nam i odgovara da jedan dio toga što nas pritisne prođemo u potpunom mraku, prije nego izađemo opet na svjetlost dana! A pritiskao nas život ne bi ništa žešće da smo hodali svjesni svjetlosti, koja je dar Božji! Možda bismo uočili nešto što bi smanjilo našu patnju, u tunelu to nismo vidjeli!
Kad prolazite kroz život, birajte ceste bez tunela!… Makar su kamenite! 😀