Zanimljivo…
“Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje.” – poznati Gundulićev citat mogli bismo vrlo lako primijeniti u našim životima, na ljude u njemu, napose one koje doživljavamo kao prijatelje!
Doista, neki ljudi koji su oduvijek u našim životima i smatramo ih prijateljima iznenada izblijede, jednostavno nestanu iz našeg života. Ako se život usporedi sa kolom sreće koje se ne zaustavlja, tad neki od onih koji se nađu pri tlu jednostavno iskoče iz svojih sjedala i izgube se tami!
Na njihova prazna sjedala negdje tijekom života, sasvim nenadano uskoče neki drugi ljudi, dojučerašnji stranci, koji sasvim lako mogu postati vrlo važni ljudi za vaš život, baš postati prijatelji! Koji ne iskaču iz tog kola sreće što “uokoli vrteći se ne pristaje” ! 😀