Divno je kad si mlad, lijep, napet, sav prpošan…bogatstvo poželjno! Cijeli svijet je tvoj! Možda je mladost sama po sebi ipak malo precijenjena. Zapravo ona ne može služiti kao mjerilo nečije vrijednosti…Mladi smo jer smo mladi, isto tako postanemo stari jer ostariti moramo, ustvari sretni su oni koji mogu ostariti! Sve su to promjene našeg tijela!
A ono što se krije u njemu i čini nas onima koji jesmo, gubi li to na ljepoti i vrijednosti s godinama starosti, s time koliko bogatstvo posjedujemo? Ne! 😀
Gledam sebe, nikad se nisam poželjela vratiti u svoje dvadesete-tridesete, možda sam bila u ljepšem omotu, ali ono što je sad u njemu puno je kvalitetnije, svestranije, otvorenije, radosnije…nego što je bilo u mladosti! Zadovoljna sam u svom sadašnjem omotu, zadovoljna sam svim onim što je u njemu, što sam baš ta koja jesam! 🙂
Dakle, bez obzira koliko smo stari i kakve su okolnosti u kojima živimo, posebni smo, svatko od nas! I ono što ti, da, baš ti imaš za dati ovome svijetu, zaista je nešto jedinstveno! Zato jer si baš koji jesi! 😀 😀