“Duo je videl iti f škuolu na Sesvete?”
Mrmljala je moja baka davnih godina…a ja torbu na leđa, moralo se poći!
Bili su to dani koji nisu poznavali nikakve svetke, srećom svetki su pretvoreni u blagdane pa danas u te dane i školske torbe miruju! 😀
Onakva malena, tek nešto veća od školske torbe, žurno sam, poslije nastave na Sve svete, grabila prema groblju, gdje je moj tata bio jedan od rijetkih prodavača svijeća. Da, baš samo svijeća…danas kad svi kupujemo plastične lampione od x,99 – y,99 kuna, sigurno je nepojmljivo vidjeti svijeću na grobu!
Šutnula bih tada torbu u kutiju sa rezervnim svijećama, pograbila svoju malu kutijicu sa svijećama, koje mi je tata već bio pripremio i bila bih putujući trgovac cijelo popodne, obilazeći stazice po groblju, nudeći svijećice za dušice onima kojima su uvijek ustrebale barem još 2-3…
I nisam rekla tati da me sram to raditi, da imam zadaću… već sam bila sva sretna i ponosna na sebe!
Danas, tata, i tebi plastični lampioni osvjetljavaju grob, nema više prodavača svijeća…sve se promijenilo…Ali još na Bistričkem pijacu 10 kuna nije 9,99…
Čuvaj me, tata, odozgora…i reci baki da više deca nejdu f škuolu na Sesvete… ♥