Često doživljavam divljenje prema svom osmijehu, ali i čuđenje i nevjericu, kad moj osmijeh povežu s mojom nemoći! Ljudima nije jasno…
A smijeh i smisao za humor ustvari u puno su sltuacija čak vrlo neohodan oklop, obrambeni mehanizam, štiti me od pretjeranih objašnjavanja pojedinih mojih doživljaja, koje mnogi sugovornici ionako ne bi razumjeli, niti to mogu! A moći se nasmijati nečemu što me je nekad toliko boljelo, našaliti se na račun toga, zapravo je moja snaga, znak da sam, usprkos svemu, uspjela zadržati dobar, zdrav smisao za život! 😀
Jer humor će smekšati i najteže udarce u životu, i kad uspiješ razvući svoje lice u osmijeh, znaj da ga duboko osjeća i tvoje srce, a kad se to dogodi možeš preživjeti! 🙂
Ja sam! I dalje ću… 😀