Zaista je, u ovo naše vrijeme kad je svatko usmjeren uglavnom na sebe, velika sreća biti okružen ljudovima koji zaista slušaju, jer ih uistinu interesira što imaš za reći i odslušat će te do zadnje riječi, nisu od onih što će te prekinuti u pola riječi i nagađati sami dalje da dovrše tvoju misao. Meni osobno, kojoj je truditi se govoriti jednako teško kao i kopati vinograd, takav je način dosta frustrirajući.
Međutim, postoje i oni kraj kojih ne uspiješ ni zinuti! I nije ti uopće žao što je tome tako! Jednostavno ni ne trebaš zinuti, jer taj netko pokraj tebe poznaje te toliko da već i po izrazu tvog lica, po tvojim očima, točno zna što želiš reći! 😀
To su pravi dragulji! 🙂