Onak, razgali mi srce uvijek kada dođem na neko mjesto i osjećam se toliko opušteno, razdragano, dobrodošlo, puna srca, među pravim ljudima. Ne osjećam se tako više ako i dođem u roditeljski dom, tate nema odavno, a netko, od koga bih to najmanje očekivala čini sve, odnosno učinio je, da ta kuća postane sve, samo ne dom… teško je ponekad shvatiti što se dogodi u glavama ljudi, pogotovo zaboli ako te povrijedi tvoja krv… 🙁
Zato ti obitelj mogu postati ljudi koji su uvijek tu za tebe, ljudi s kojima se smiješ, ljudi koje osjećaš na bilo koji način, koji su ti potpora u teškim trenucima, ljudi zbog kojih sam ja danas druga osoba: sretnija, ispunjenija, potpunija, makar me tijelo ne sluša… A ti ljudi su uvijek tu negdje u blizini, prate moj povratak među žive, uskaču kad zaškripi, ustvari ne dozvoljavaju da zaškripi. Većina tih ljudi je moj M SAN… i tamo sam to bila! 😀
M SAN-ovci, hvala vam do neba!!! 🙂 🙂 🙂 Hvala što jesam…