Ivančica Matuša

Ja sam jaka, znam da jesam! 🙂

No to moje biti jaka, ne znači biti čelik, biti kamen, suzbiti svoje emocije onda kad bi trebalo dokazati nekome svoju snagu, ona je u meni, svakoga trena, i onda kad vam se čini da je nema, da ste uspjeli – niste! 🙂

Nije istina da neću zaplakati ako mi dođe, neću se sakriti ni pred kim, neću prestati jer ne mogu, isto tako, smijat ću se kada mi se smije, ma gdje bila!…Takav mi je horoskop zadnjih godina! 😀

Zaplačem i kad je nijemi svjedok mojih suza tek televizor, a usudim se zaplakati i pred manjim ili većim auditorijem. Baš zato jer sam jaka, te suze ne nagrizaju moju snagu, nekad potraju duže, nekad kraće, zavisno od promatrača, pomagača ili odmagača… 😉

Kakve god bile suze, uvijek presuše, zato moj osmijeh nikad nestati neće! Mada mogu svi moje suze smatrati mojom slabošću, one to nisu, samo stvaraju još blistavije osmijehe na mom licu! 😀

Mada neke mogućnosti izbora nemam, moj izbor su ljudi koji navlače osmijehe na lice…Točka. 😀

Dobra vijest – ima ih! Loša – ima i onih drugih! 😛