Ni zdravim ženama nije baš omiljen, a za mene predstavlja pravi podvig! Treba ove moje drvene noge privoljeti na suradnju! 😀 Ne osjećam nelagodu ni prema stolu, ni prema doktoru jer je izvrstan, ali svaki put me nešto stegne kad se sjetim onih dviju klimakteričnih sestara i neprestanog pregovaranja s njima!
Kao divlje mačke brane svoj teritorij obrušavajući se na nas i na doktora, jer kako on može nešto dogovoriti bez da nju nije pitao! S pojavom doktora pretvaraju se u pitome mace koje samo predu! Obje!
Odmah stane jedna kružiti oko mene, baš kako to mačke rade oko vruće kaše i ne prihvaća izjavu da nam ne treba nikakva pomoć! Ipak je to “njena” ambulanta i ne može neki balavac doći i reći NJOJ da nam nije potrebna!
Nervozno navlači plave gumenjače i zauzima stav sumo borca. “Što ti namjeravaš ženo?” Ne zna ni ona. Iznenada se nađe iznad moje glave i hvata me za ruku: “Miči se, silo nečista, pusti nas na miru, ne treba me tješiti, nisam se došla poroditi!”
Na kraju smo ju ipak uspjeli riječima nekako izgurati iz ordinacije i obaviti posao bez pritiska!
Ali sam na izlasku iz ambulante morala paziti da joj ne pregazim nos – vukao se po podu! 😛
Ipak sam ja dobar vozač… 😀 😀 😀