Stvarno, koliko ljudi – toliko ćudi, a toliko i drugačijih pogleda na ono što nas okružuje!
A ti naši pogledi odaju našu ćud, naša promišljanja svega oko nas! Naravno, svoj pogled na nešto/nekoga, kad tad uobličimo u neke riječi, rečenice…
I onda smo razotkrili sebe!
Svima nam je poznata pouka o tome tko vidi čašu polupunu, a tko polupraznu! A gledaju u istu čašu…
Tako se razlikuju i oni koji svaki dan prolaze kraj divnog ružičnjaka… Neki će odmah primjetiti samo koliko je trnje po ružinim granama, dok će se oni drugi diviti divnom cvijeću koje raste na trnovitim granama! 😀