Dolaze, prolaze, i opet dolaze…dani!
Nije to ništa posebno i čarobno za nas, dani ko’ dani…A svaki je dan i poseban, i neponovljiv!
Ali mi, noseći sa sobom opterećenje problemima od jučer, već osjećamo neizvjesnost sutrašnjice, tako da uglavnom nijedno Danas, ne proživimo dovoljno neopterećeni da bismo mogli doživjeti to Danas sa svim posebnostima i neponovljivostima koje su nam, upravo i samo danas na ponudi dana…
A Danas i dalje uporno dolazi i dolazi, nadajući se da ćeš jednom otvoriti oči, otvoriti svoje srce i udahnuti punim plućima sve darove što ti donosi sa sobom!
Možda mu tako daš priliku da postane najljepše Danas u tvom životu! 😀