Uvjerila sam se ja vrlo dobro da smo svi mi na neki način damaged... Tek kad si uistinu damaged, primjećuješ da oko tebe ima i onih damaged koji se prave da to nisu. Takvi damaged zagorčavaju život onima uistinu damaged – obično to bude tako.
I zato smo svi pomalo otkačeni, želimo li živjeti i preživjeti bilo svoju ili damage onih koji misle da su savršeni.
Dođe tako trenutak kada postaneš toliki otkačenjak da te boli uvo za to da se boriš protiv svih damaged koji se prave da to nisu, jer znaš da ne vrijedi, no svejedno zaboli. Ali i dalje plivaš tom hirovitom rijekom života i boriš se na svoj način i znaš da takvi damaged nikada neće shvatiti istinsku vrijednost tvoje borbe, a njezin cilj upravo je i da oni postanu manje damaged… I rijeka će se uliti u plavo more a ništa se promijeniti neće! Ali prije toga, čeka nas za svladati još mnogo virova, bujica, brzaca, slapova…!
„Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!“… ostani ČOVJEK... 🙂
