Broj računa za donaciju: HR4723600003215246981
Umjetnički inicijali za prijatelje u Buzinu
P.S. možemo nešto dogovoriti, na upit...al' roka isporuke neema (iz opravdanih razloga) 😉 😀
Jeeeee "avijon"!
Prijašnjih proljeća, ljeta i jeseni omiljena zanimacija bila mi je, iz svog mirnog kutka dvorišta-uz paradajze 😀 , promatrati neobične križaljke na nebu koje su iscrtavali avioni svojim neprestanim paranjima neba iznad Brezovice! Maštala sam kako nekima od njih, koji lete u smjeru sjeverozapad-jugoistok;), letim i ja do moje željene destinacije 🙂 ...I tako danima, godinama... Ali ljudi: "Više nemreš vidjet' avijona!" 😛 Uporno naprežući oči, jedva kroz dan naletim na 2-3 aviona koji stidljivo ostave svoj trag visoko gore. Nekad sam ih jednim pogledom mogla obuhvatiti 6-8, par put trepneš i evo opet drugih 8! Koja su to vremena bila! 😀 Ali zato sad više vrapčića nego ikad živ-živka oko mene (ja im dođem kao neka fontana bez vode), drveće oblači svoje najraskošnije haljine, trava je nekako zelenija, a po njoj je prsuto bezbroj maslačaka, nebo je prozirne plave boje, a sunce nas prijateljski miluje svojim toplim zrakama! Rekli bi Zagorci: "Je gorše, al je i bolše! Bit će to sve dobro 🙂
Opomena:(
Dok sam se jutros pošteno ljuljala s krevetom, u nemogućnosti da napravim išta tek sam mogla gledati u strop i čekati da mi padne na glavu, osjetila sam strah. Ali ne strah od stropa, jer sve bi završilo odmah i gotovo. Znate za "strah Božji", e taj! Složit ćete se sa mnom da postoji Sila u svemiru, Stvoritelj svega što postoji, Izvor, za mene je to Bog, a i ne morate se složiti sa mnom. Ja ću ipak napisati kako ja vidim ovo što nam se sada događa . Nitko od nas nije savršen, nisam ni ja, ni blizu, al' se trudim mijenjati se, "rudarim" polako po sebi, svim mogućim alatima... Znamo da je korizma i svi bismo mogli otprilike nešto reći o njoj, barem ono: "Ja ne jedem slatko!" 😀 A eto nam kušnje: Corone (tko je kušao Isusa u pustinji)! Jesmo li prošli na testu? Pokazali smo svi zajedno svoju bezobzirnost, sebičnost, oholost i poharali smo trgovine kupujući zalihe svega i svačega za svoju guzicu, ne razmišljajući o onima koji će doći u trgovinu poslije nas. Snimali zalihe i hvalili se njima na društvenim mrežama. Iako imamo dobre zdravstvene kapacitete i požrtvovne ljude u njima koji bi nas mogli izliječiti u slučaju potrebe, ni njihovih upozorenja ni mjera zaštite nismo se pridržavali. Prepustili smo se uglavnom strahu, panici i bezumlju, dali smo priliku zlu da se razmaše, uđe previše među nas. Ovaj potres za mene, glas je Stvoritelja (Boga)! I samo je znak da je On jači od svega zla (sad Corone), koje nas tjera u "mišje rupe", koje nas tjera u strah. Ovo nam je opomena! Moglo je i nekoliko stupnjeva jače zatresti...a nije! Ne čekajmo opomenu pred isključenje! "Ne bojte se!"♥
Nije lako...
Nije lako, ali oslobađa, donosi mir, zadovoljstvo i lakoću 🙂
Kad biste najradije poslali nekoga u... recite si: takav je u... takav je i točka 😀
Zgodno, zar ne 🙂
Ah, taj rukomet:)
Strasti su se polako smirile...Izgriženi nokti oporavili...tlak se vratio u normalu...a i plača više nema 😉
Sad, kad sam opet "normalna", ipak mislim da naši Kauboji zaslužuju par redaka i na "Zaključanoj"! Nisam baš neki sportski tip u posljednjih 12 godina, ali Kauboje i Vatrene uvijek prilično emotivno pratim!
To prilično su i suze i smijeh, uzbuđenje na visini i dodatni grč tijela koji si izazivam, radi čega bi mi moj terapeut očitao bukvicu haha (al' nećemo mu reći;)...
Nisam ja kriva: dečki ili rasturaju ili nas do zadnje minute izluđuju:)))))))))))) Pa jel vi ne znate igrati normalno???????????????
Norveška. Pa to nije bilo za ljude:) Hrvati su iscrpili sve kućne zalihe tableta za smirenje!!!!
Šalu na stranu, dečki zakon ste! Pravi kauboji, ukrotili ste i ostavili iza sebe mnoge i popeli se na sam vrh Europe! I ponovno učinili da srca svih nas kucaju kao jedno!
Hvala vam!
P.S Kapetane, svaka čast! 🙂
Suvremena žena 19. lip 2019.
Ivančica Matuša Rođena u Zagrebu, djetinjstvo i djevojaštvo provela u Mariji Bistrici. U Zagrebu je završila Srednju upravnu školu. Dugi niz godina je radila administrativne poslove. Živjela je vrlo aktivan život. U 41. godini života pogodio ju je jak moždani udar, život joj se promijenio u jednom trenu, Ivačica je ostala zaključana u vlastitom tijelu. Od tada se bori za novi život, koji je kako ističe dobila na dar. Borba još uvijek traje… Opis prvih, najtežih trenutaka sadržava njena knjiga „Zaključana“. Ivančica ima nesebičnu pomoć tvrtke u kojoj je radila – M SAN Grupe. Ona ne može govoriti, ali iz svoje današnje situacije puno bolje vidi neke stvari koje svi mi uzimamo zdravo za gotovo, s nama rado dijeli svoje misli i hvala joj na tome. https://www.suvremenazena.hr/ivancica-matusa/
24 sata, 28.10.2017.
Hrabra Ivančica: 'Zaključana sam u tijelu, ali nema predaje'
U prvim danima, mjesecima, priznaje, nikako se nije nosila s time što ju je snašlo. “Nosilo” ju je “to”, kao stihija, iako čak nije bila ni svjesna što je “to” što joj se dogodilo.
Snaga za drugačije borbe
- Bio je to šok za sve - moju obitelj, prijatelje, kolege s posla... Svatko od njih prihvatio je moje stanje na svoj način, neki ljudi iz obitelji nikad me nisu posjetili. No zato su kraj mene svih ovih devet godina ostali oni kojima je doista stalo, oni koji su stvarno važni, koji su mi dali i daju mi vjetar u leđa kad se umorim od veslanja, koji griju moje srce i navlače osmijehe na lica. Veliku podršku imam od tvrtke MSAN grupa, u kojoj sam radila, omogućili su mi život dostojan čovjeka, da ne trošim snagu na svakodnevne životne borbe, nego da mi snaga ostaje za moje, nešto drugačije borbe, a njih vodim svakodnevno za nešto, jer uvijek se nađu ljudi, uostalom postoji i sustav, koji te svako malo podsjeti koliko si ustvari nemoćan i jadan. To su trenuci koji me bace na pod, ali samo trenuci, jer začas ‘pokupim’ to svoje jadno tijelo s poda te ustajem još jača i odlučnija. Moj moždani udar oduzeo mi je sve u motoričkom smislu, ali mi je donio puno više, novu, drugačiju mene, utjecao i na drage ljude oko mene, na njihova razmišljanja, pogled na svijet, nekako nas povezao drukčijim nitima. Donio je puno dobrih stvari u moj život! Zato jer ja nastojim najviše što mogu živjeti kao Ivančica, a ne kao žrtva moždanog udara. Ne patim za starim tijelom, nego se u ovom osjećam dobro.
Tko zna? Sve je moguće! - piše uvijek nasmiješena Ivančica.
U život joj stalno ulaze neki divni, nepoznati ljudi koji je ostavljaju bez daha i pune oči suzama radosnicama.
- Načitali smo se svi tužnih sudbina ljudi s moždanim udarima, sigurno da je strašna sudbina ostati u sekundi potpuno nemoćan, bez života koji si živio. No ako se gleda s pozitivne strane, moja najveća sreća u nesreći u tome je što mi je glava ostala netaknuta, iako mi najviše nedostaje moj govor.
Ovo je bila sreća u nesreći
Bogatstvo koje se krije u mojoj glavi ne bih mijenjala ni za stotinu pari zdravih ruku i nogu - osvjetljava nam svoj život Ivančica. Njezina knjiga “Zaključana” nastala je sasvim slučajno. U njoj je prenijela svoja iskustva, čim je mogla držati kompjutorski miš. - Kad mi je jednom u posjetu bio kolega kojem sam pokazala što radim, više me nije ostavljao na miru. To moje pisanje svodilo se na ciljanje slova po slova strelicom miša na on-screen tipkovnici, no i tako sam naciljala više od stotinjak stranica teksta - piše Ivančica, koja želi zahvaliti svima koji su bili uključeni u nastajanje “Zaključane”. Pročitajte više na: https://www.24sata.hr/lifestyle/zakljucana-sam-u-svom-tijelu-ali-nikad-se-nisam-predala-545903 - 24sata.hr nastavak
TREND.com.hr 24.9. - U Karlovcu predstavljena “Zaključana”
U Karlovcu predstavljena “Zaključana” Ivančice Matuše – autentično svjedočanstvo o locked-in sindromu Kristina Glodić rujan 24, 2016
U sklopu simpozija Društva patronažnih sestara Hrvatske udruge medicinskih sestara u Karlovcu je sinoć predstavljena knjiga “Zaključana” autorice Ivančice Matuše. Nije riječ o običnoj knjizi, već autentičnom svjedočanstvu iskustva zaključanosti u vlastitom tijelu. Djelo predstavlja snažan apel za bolju zaštitu dostojanstva teško pokretnih i nepokretnih osoba.
Zagrepčanki Ivančici Matuši 10. siječnja 2008. godine u jednoj se sekundi život zauvijek, nepovratno promjenio. U 41. godini života, do tada sasvim zdrava, aktivna i zaposlena žena, doživjela je moždani udar koji ju je zaključao u vlastitom tijelu. Sindrom zaključanosti podrazumijeva stanje potpune nepokretnosti tijela, nemogućnosti mimike i govora, ali bistre svijesti. Uslijedili su strašni mjeseci, a svoje iskustvo Ivančica je, kada se donekle oporavila, pretočila u knjigu “Zaključana” koja je sinoć predstavljena karlovačkoj publici.
“Zaključana” svjedoči o žilavosti ljudskog duha, neslomljivom optimizmu i snazi rada na sebi, ali i ljudskoj solidarnosti autoričinih prijatelja i kolega. Naime, upravo kolege s kojima je radila prije moždanog udara pomogli su joj da knjiga ugleda svjetlo dana.
Knjiga je predstavljena u sklopu simpozija Društva patronažnih sestara Hrvatske udruge medicinskih sestara te u ovom kontekstu predstavlja putokaz svima koji su profesionalno uključeni u skrb o teško bolesnim osobama.
nastavak
Simpozija društva patronažnih sestara HUMS-a
Održana je promocija knjige ZAKLUČANA u sklopu 12. SIMPOZIJA DRUŠTVA PATRONAŽNIH SESTARA HUMS-a u hotelu Lana Korana Simpozij s međunarodnim sudjelovanjem. KARLOVAC, petak, 23.9. u 18 sati 12. simpozij Društva patronažnih sestara HUMS-a
Društvo patronažnih sestara organizira 12. simpozij Društva patronažnih sestara HUMS-a pod nazivom "Istraživačko sestrinstvo-nositelj patronažne djelatnosti 21.stoljeća".
23.9.2016 u Karlovcu.
