moj dnevnik

Baš se nadovezuje… dirnulo me nekako…
Želim ići, a bojim se što ću vidjeti… da mi gruba stvarnost ne ubije moje uspomene… ali NEĆE!!!
… (...)

Po ne znam koji put smo jučer sestra, mama i ja opet razgovarale kako je tata otišao prerano i prenaglo 🙁 Petnaest godina je prošlo, a slike lijepih uspomena, zajedništva, veselja u svemu što se radilo i veselja radi veselja, … (...)

NE BUDI NEGATIVAN
U negativnom govoru o drugima papa Franjo prepoznaje manjak samopoštovanja. „Osjećam se poniženim, ali ću umjesto da sebe pridignem radije drugoga poniziti. Od negativnosti se treba što prije udaljiti“, savjetuje Papa.
😀 … (...)

“Nisam ja šećeraš, oni imaju leukemiju!!??”…  wtf???? 🙁 🙁

Sve si nešto mislim, zašto se Tomo već par dana ne odvaja od muhomlata, on mi ne izgleda kao netko kome bi muhe stvarale problem. No, maše muhomlatom ko sumanut i svoje žrtve čuva na hrpici i ne odvaja se … (...)

“Ljubav je divota, a strah je trnje, pakao i kaos. Dakle, dajte mi masu ljubavi, a maknite strah od mene, ne želim ga, iritira me i tjera da patim.” … (...)

U prosjeku jednom mjesečno naše tri gracije imaju otvorenu sjednicu, kojoj sam jedini nazočni VIP gost, a ujedno i glavni  predmet rasprave i jedina točka dnevnog reda! Naime, opet se otvorilo hamletovsko pitanje po ne znam koji puta: “Jesam li … (...)

Ma ljudi moji, da znate gdje sve ja nisam bila:
Tahiti, Maldivi, New York, Kina…
Čak i u Parizu… nisam bila!
ahahahaha 😀 😀 😀 … (...)

Sjećam se kao danas jednog zadatka od prije 6 god. otprilike: “Ivančice, napišite SRIJEDA!” Ne znam kako sam uspjela prihvatiti rukom pruženu mi olovku! Grčevito sam je uhvatila svim prstima koji su mogli nešto uhvatiti, tako sigurno nitko ne drži … (...)

Đorđe zna…a znam i ja 🙂

…jer nekome nove štikle, nekome novi bicikl, role, nekome njegov auto, milijun eura u banci, a opet nekome bijeli štap, slušni aparat, proteza, meni moja kolica, svakome nešto treba da  bi se osjećao potpun ili barem potpuniji kao čovjek! Dakle, … (...)

Život je pun uspona i padova, lijepih i manje lijepih trenutaka, nekad smo sretni a nekad “grizemo” sve oko sebe, razočaramo se… Nekad “pucamo po šavovima”, nekad smo ispunjeni do blaženstva… Ali taj naš život naš je dar, često znamo … (...)