Ovo moje stanje-nestanje, dovelo me prisilno do drugačijeg pogleda na život! No, to prisilno, ubrzo postaje dragovoljno, čak neprocjenjivo…
Sad više ne radim nekakve planove sa sobom, sa svojim životom…Jednostavno živim život tako kako mi dolazi, dan po dan, i u svakom novom danu nalazim nešto što me razveseli!
Izbjegavam putovati kroz život zavojitim cestama, jer nikad ne znam što me čeka iza zavoja, putujem samo ravnim cestama, putujem sa vjetrom u kosi, ali zamjećujem krajolik, nebo, tragove aviona, susrećem ljude slične životne filozofije!
A što će me danas razveseliti... Danas se to ne pitam, jer znam da me tek čeka najveće veselje, da najeća radost tek slijedi!
…I nisam se prevarila!
Volim vas!!!♥♥