Ne, nismo jučer imali kolinje pa da me zbog toga nije bilo! Makar je Dana republike nestalo, kolinja se i dalje održavaju i na taj datum, po tradiciji.
Eto tako smo i mi, po tradiciji, obilježili Dan republike, i to ne bilo kakav, moj jubilarni!
Reče mi Antonio da se sad i službeno uklapam među ovdašnju klijentelu. 😛
Što je otisnuto na papiru – nevažno je, broji se ono što je utisnuto duboko u mojem biću, u mojem srcu, mojoj duši, sve ono ispričano mojim osmijesima, a moji osmijesi jučer, krili su u sebi tisuću neizgovorenih riječi.
Moji dragi ljudi kruna su svega! Oni sa mnom prolaze ove moje posljednje godine, zajdeno obilježavamo Dane republike, tako smo i ovaj – jubilarni! Ljudi koji pune moje baterije,..
Kad se na vratima pojavio harmonikaš pjevajući “ja ti sviram, ja ti pjevam, čestitam ti rođendan”, osmijeh mi se zaledio na licu od iznenađenja…
Ipak, trebalo je puhnuti i tu jubilarnu svijećicu na torti, i to ne bilo kakvoj torti – pravom pravcatom licitarskom srcu..
Na okupu se odjednom nađoše tri generacije nas… 😀
Kao šećer na kraju, ubacuje se moja seka, zaslužna da smo tako lijepo obilježili moj Dan republike! Hvala seko! ♥♥♥
