Baš smo mi neki čudni likovi…
Dok smo mali, tako bismo rado postali veliki, jedva čekamo da odrastemo!
Onda napokon dočekamo da uđemo u svijet odraslih, koji nam je bio tako privlačan. Vrlo brzo shvatit ćemo da biti odrastao baš i nije zabavno kao biti dijete: da mi se barem vratiti u školske klupe!
Makar na klupi još stoji urezano vaše ime – povratka nema!
Zato, blago onima koji odrastu a uspiju sačuvati dijete u sebi! 😀