Najbolje bi bilo za nas kad bismo uspjeli u glavama izgraditi autoput ili barem kakvu brzu cestu kojima bi naše misli i osjećaji imali nesmetani protok!
Često međutim, ostaju na punom pansionu, ne daju se izbaciti na cestu…a izazivaju košmar u glavi, predugo nas zaokupljaju, vrtimo se u krug, dok druge, svježe misli čekaju po strani, jer nema prostora da nam uđu u glavu! 🙂
A sami osjećaji i nisu bogzna što ako ostaju na pansionu samo u našoj glavi, jer za one prave, pansionski smještaj osiguran je našim srcima!
Rekla bi baka: Sineek, im imaš dva vuha!
Da, ulaz i izlaz iz tunela – na autocesti! 😀