Koliko smo puta samo poželjeli da nam život teče glatko, ko’ po špagi!
No, ne sluša nas, on je i dalje jedna prilično nemirna rijeka, sa svojim brzacima, valovima, virovima, čak nam se čini da se nenadano pretvori i u rijeku ponornicu! Svi smo ubačeni u nju na njenom izvoru, da se do ušća koprcamo i plivamo kako znamo!
Nekima od nas stvarno moramo odati priznanje – vrsni su plivači tom rijekom, neki imaju pojaseve ili prsluke za spašavanje, koji ih uvijek drže na površini, neka gospoda plove njome u čamcima, ni ne znaju kako je to umočiti se u rijeci! Većina nas su samo plivači koji ne mogu nadvladati sve hirove ove divlje rijeke koja nas, čas izbaci van da udišemo punim plućima, onda joj se čini to dovoljno pa nas opet povuče vir tako da dišemo na škrge, ili nam se ukaže neki zavoj, iza kojega ne znamo što nas čeka…
… A mi bi baš po špagi! A špaga je ravna crta. Kada ti je život ravna crta, ti ne živiš više!… Upiši tečaj plivanja! 🙂 Ili se uvali u nečiji čamac! 😀 😀 😀