Ivančica Matuša

Moj blog


Opomena:(

Dok sam se jutros pošteno ljuljala s krevetom, u nemogućnosti da napravim išta tek sam mogla gledati u strop i čekati da mi padne na glavu, osjetila sam strah. Ali ne strah od stropa, jer sve bi završilo odmah i gotovo. Znate za "strah Božji", e taj! Složit ćete se sa mnom da postoji Sila u svemiru, Stvoritelj svega što postoji, Izvor, za mene je to Bog, a i ne morate se složiti sa mnom. Ja ću ipak napisati kako ja vidim ovo što nam se sada događa . Nitko od nas nije savršen, nisam ni ja, ni blizu, al' se trudim mijenjati se, "rudarim" polako po sebi, svim mogućim alatima... Znamo da je korizma i svi bismo mogli otprilike nešto reći o njoj, barem ono: "Ja ne jedem slatko!" :D A eto nam kušnje: Corone (tko je kušao Isusa u pustinji)! Jesmo li prošli na testu? Pokazali smo svi zajedno svoju bezobzirnost, sebičnost, oholost i poharali smo trgovine kupujući zalihe svega i svačega za svoju guzicu, ne razmišljajući o onima koji će doći u trgovinu poslije nas. Snimali zalihe i hvalili se njima na društvenim mrežama. Iako imamo dobre zdravstvene kapacitete i požrtvovne ljude u njima koji bi nas mogli izliječiti u slučaju potrebe, ni njihovih upozorenja ni mjera zaštite nismo se pridržavali. Prepustili smo se uglavnom strahu, panici i bezumlju, dali smo priliku zlu da se razmaše, uđe previše među nas. Ovaj potres za mene, glas je Stvoritelja (Boga)! I samo je znak da je On jači od svega zla (sad Corone), koje nas tjera u "mišje rupe", koje nas tjera u strah. Ovo nam je opomena! Moglo je i nekoliko stupnjeva jače zatresti...a nije! Ne čekajmo opomenu pred isključenje! "Ne bojte se!"♥

no comments


Nije lako...

Nije lako, ali oslobađa, donosi mir, zadovoljstvo i lakoću :) Kad biste najradije poslali nekoga u... recite si: takav je  u... takav je i točka :D Zgodno, zar ne :) 84627678_10219102351003147_8619420538919452672_o

no comments


Ah, taj rukomet:)

Strasti su se polako smirile...Izgriženi nokti oporavili...tlak se vratio u normalu...a i plača više nema ;) Sad, kad sam opet "normalna", ipak mislim da naši Kauboji zaslužuju par redaka i na "Zaključanoj"! Nisam baš neki sportski tip u posljednjih 12 godina, ali Kauboje i Vatrene uvijek prilično emotivno pratim! To prilično su i suze i smijeh, uzbuđenje na visini i  dodatni grč tijela koji si izazivam, radi čega bi mi moj terapeut očitao bukvicu haha (al' nećemo mu reći;)... Nisam ja kriva: dečki ili rasturaju ili nas do zadnje minute izluđuju:)))))))))))) Pa jel vi ne znate igrati normalno??????????????? Norveška. Pa to nije bilo za ljude:) Hrvati su iscrpili sve kućne zalihe tableta za smirenje!!!! Šalu na stranu, dečki zakon ste! Pravi kauboji, ukrotili ste i ostavili iza sebe mnoge i popeli se na sam vrh Europe! I ponovno učinili da srca svih nas kucaju kao jedno! Hvala vam!61826121-hrvatski-rukomtasi P.S Kapetane, svaka čast! :)

no comments


Dragi moji svi, želim vam sretan Božić!!! Veseli i radosni mi bili:))) pusa, Ivančica

no comments


Divnost:)

78339991_10157734759369383_254997697331724288_oRaspoloženje tog 29.11. nije mi mogla pokvariti ni hladnoća ni prometni čep Crnog petka. Kad su se za mnom zatvorila vrata Stare Save, a moj pogled  obuhvatio  drage ljude koji su tu radi mene, srce je stvorilo lokvu na pločicama rastapajući se od miline! Vrijeme je stalo za nas! nastavak

no comments


WINGS FOR LIFE ZADAR 2019

59419208_10157723539431162_8389300275713671168_n nastavak

no comments


NARUČI MOJU KNJIGU "ZAKLJUČANA"

wwwZaljucanaEU_cdwwwZaljucanaEU_knjiga NARUČI OVDJE svoju otisnutu knjigu. Broj računa za donaciju: HR4723600003215246981 Požuri, ostalo je još malo primjeraka za narudžbu. nastavak

no comments


Bravo VATRENI!!!

danasŠto napisati?! Što, a da već nije napisano! Neopisivooo♥♥ Poraz od Francuza u finalu, recimo Francuza :P , no pravi značaj ima ono: u finalu! SVJETSKOG prvenstva... Vatreni, vaš put do finala u Rusiji, puno je više od nogometa... Danas na prepunom Trgu glavnoga nam grada, emocije su prštale poput onog vatrometa, toliko mnogo ljubavi, ponosa, pozitive, vjere... Svega na što  neki drugi ljudi, važni ljudi ove zemlje, navlače nam oklope  svakodnevno... A vi ste ih iz daleke Rusije polako svlačili, da budemo ono što jesmo! I JESMO! Give me five! Daj pet! Toliko nebrojeno puta!! Stranci. Domaći. Trgom prepunim ljudi probila sam se ko' od šale! Mladi ljudi, toliko pažljivi! Dijele puse okolo od sreće! Vatreni, radi vas  je i Sv. Nikola poranio! Uzbunili ste Svijet! Dotakli naša srca! ♥♥♥Čekamo vas! nastavak

no comments


Privilegija

Svatko od nas ima tu privilegiju da slobodno bude malo lud! :) Ali, mi ljudi, kakvi jesmo, znamo često iskorištavati dobivenu privilegiju da možemo biti malo ludi! Ono malo jednostavno previdimo pa i privilegija malo ludila, ubrzo postane samo čisto ludilo! ... I tako prestane biti privilegija. :D nastavak

no comments


Dan poslije...

Jednom riječju, u tri riječi: Vau! Vau! Vaaauuu!!! Da bi se opisao ovakav događaj, pogotovo doživljaj – riječi ne postoje! Tako i ja gledam prazan ekran pred sobom u slatkim mukama: što napisati, što izdvojiti, otkud mi riječi… To se jednostavno proživi i ostaje u duboko u srcu kao jedno predivno, emocijama nabijeno iskustvo! Ta dva dana u Zadru vrijeme je stalo, u potpunosti svi živimo u ovom trenutku: ovdje i sada, ne postoji svijet oko nas i to baš u trenutku kad smo povezani sa tim istim svijetom više nego ikad! Znati da se širom kugle zemaljske okupljaju mase ljudi, a svi imamo jedan cilj!!! ♥♥♥ Koja stepenica viška, osebujni susjed Nizozemac nalakiranog nokta, za kojega smo još uvijek Jugoslaveni, nemaju značaja uopće! WingsForLifeZadar2018Pozitivna energija koja se raspršila Zadrom kao opijum, obuzela nas je potpuno! Sam start je nešto veličanstveno, trčanje još više, jedinstvo i povezanost, energija tolike mase ljudi osjećala se kroz cijelu utrku i bila je pogonska energija trkačima! Posebno sam ponosna na svoju veselu ekipicu M SAN RUNNING TEAM, divni ste! Toliko veselja, smijeha, zdrave zezancije, ma svega… dovoljno za godinu dana! :D Alen, Diana, Hrvoje, Martina, Vedran… i naravno: Antonio, vrh steee!!! Hvala svima koji su bili s nama u mislima, koji su navijali za nas, hvala MSANU na ogromnoj potpori!   wings_ivancica_ant   fotografije pogledajte ovjde >>> nastavak

no comments


Wings For Life Zadar 2018

WingsForLifeZadar_2018_home Zadar 6.5.2018 Wings For Life nastavak

no comments


Kad se osvrneš

Jednom kad se osvrneš iza sebe, baciš pogled malo temeljitije na svoj minuli život, shvatit ćeš da u beskraju proživljenih trenutaka koji tvore tvoj život, postoje i oni jedini vrijedni, oni kad si uistinu živio, oni trenuci kad si uistinu djelovao u duhu ljubavi...samo su se možda izgubili u moru ostalih trenutaka... nastavak

no comments


Srečen vam Vuzem

Za vuzmene dane sam kak mala z materju ili ocem navijk hodila f cijrkvu glet Isusekuv grobek. I nije mi bile jasne zake je na Vuzem prazen! Al sam šutela, nijsam niš spitavala, sam znala pu punašanju i spominku starejše da se tu dugađa neke velikuga! Zame je unda velike bile iti f cijrkvu pešice, kad je mati z vrmara spuknula moju svetijšnu opravicu i bijle štramplice, rep mi zavezala z črlenem maršlinem, naboksala šlape... Du  cijrkve me je vlijkla za rouku, jer sam bila kak diridajec i same sam se trkala f kamijnje na ceste. "Gledi predse!" - rekla mi je stuo pout. A moje naboksane šlape bile su poune prašine... Tak je negda bile... Ve guvorim kak moja babica, al sam i ja došla v lijta da morem reči kak je negda bile! A bile je lijpe! :) Sem skup želim srečen Vuzem, nek i mi letes, saki na na svoju felu, duživime svuoj vuzem znoutra, v našem srcu! ♥ nastavak

no comments


Udarci

Lako je u životu zadavati udarce ljudima oko sebe! I ne moraš zato biti vrstan karate borac ili biti Rocky... Najbolniji su oni udarci koje zadajemo drugima bez fizičkog kontakta. Ali vrijednost ljudskog života ne mjeri se po težini udarca koji zadaje. Važno je koliko težak udarac, odnosno koliko teških udaraca možeš primiti, a da ne ostaneš ležati na podu, da pokupiš svoje krhotine i nastaviš dalje, samo naprijed! :) Moj najteži udarac u životu uopće nije bio tatin remen, a dogodio se sad, kad sam u situaciji da me žestoko pogađaju i najbezazleniji udarci. Bio je to samo jedan osmijeh, odnosno podsmijeh na licu  koje još nije naučilo primati udarce u životu. Nikad, od 10.01.2008., nikome tko je brinuo o meni, a brinuli su mnogi, nije palo na pamet uputiti mi podsmijeh u lice zbog mojih problema. Ali ja živim s njima, s osmijehom na licu! Podsmijehu usprkos! Da me je razbio u krhotine, to priznajem... nastavak

no comments