Kad uistinu prihvatimo taj svoj život takav kakav je i, poput bebe u nosiljci, svuda ga nosimo sa sobom, a ako pritom još znamo točno kuda idemo i kamo želimo stići – ne može nam nitko ništa!
Nitko nas ne može omesti, razočarati nas, skrenuti nas s puta…naša sreća je tad potpuna! I mi smo je svjesni!
No, nije uvijek lako prihvatiti život kakav nam je dan i često smo izgubljeni na našem putu pa lutamo besciljno…Tad će i sreća biti teško uhvatljiva!