Život svakoga od nas ima svoju putanju po kojoj se kreće stalno naprijed! I mi smo tu, svaki na svojoj životnoj putanji, tu smo da se stalno krećemo prema naprijed, ukorak sa životom, da ga živimo!
No, to nije uvijek lako!
Ponekad zaboli tako jako da bi najrađe sjeo i odmorio se…ali život ne pita da li te boli, on ima svoju putanju…i ode on! Pa ti sjedi i odmaraj, odboluj svoje! Ostat ćeš nigdje!
Jednostavno si to ne smiješ dopustiti radi sebe…Ma koliko teška tvoja bol bila, ponesi je sa sobom i nastavi držati korak sa životom!
Bez brige, niti će ti je on pomoći nositi, a neće te ni pitati možeš li ti to!
Sam ćeš shvatiti da možeš nositi puno teži teret nego što si to misliš! 🙂