Svi smo mi, na neki način zarobljenici. Zarobljenici svoje stvarnosti, iz nje ne možemo izaći, možemo se u njoj snalaziti najbolje što znamo i izvući ono najbolje što možemo! Živjeti.
No, neki uopće ne žive svoju stvarnost, već žude za nekom drugom, onom koja će izgledati više kao kraljevstvo u kojem će kraljevi biti – oni sami!
E, neće moći…
Uzalud zazivamo svemir, božanstva, Boga… Svatko od nas, već ima u sebi svoje kraljevstvo, ali nema ga doma da kraljuje nad njim, jer zadovoljštinu kraljevanja nada se ostvariti negdje izvan sebe…
A kraljevstvo u nama umire… Ne živimo… Postajemo zarobljenici stvarnosti…