Postoje tako vremena koja, u znak svoga trajanja, ostavljaju tragove u nama, dublje ili pliće, ali oni su tu stalno prisutni i uporno nas podsjećaju na to vrijeme koje bismo rado zaboravili.
A ono kao da nas je pregazilo vojničkim, čvrstim koracima, iza kojih su tragovi neminovni!
Onda opet dođe vrijeme koje briše te tragove, a za sobom ne ostavlja nove, već za svoga trajanja gazi u mekim papučicama, nježno, na prstima, pazeći da ne ostavlja tragove u nama…Gotovo lebdi i miluje nam srce i dušu! 🙂
Vrijeme…