Ne volim ništa u životu usiljeno – isforsirano…
Ne volim neku usiljenu konverzaciju, pogotovo kada sam prisiljena birati riječi koje ću izreći, a ne želim izreći nijednu… 😀 Osobito kada osjetim da netko takvim usiljenim rječnikom nastoji stvoriti neku interakciju među nama!
Ne mogu zamisliti ni prijateljicu s kojom bih razgovarala kao s gospođom iz susjedstva! 😛
Nikakva isforsirana stvar nema značaja za mene…
Ja sam spontana, ne promišljam i ne važem što ću nekome reći, ako mi se ne govori, tad čak neću reći ništa, i reći ću svašta, ali ne svakome, i ne usiljeno…
Jer ili ono nešto osjetim odmah, ili se otkrije kroz konverzaciju koja nije usiljena, ili se ne otkrije uopće pa ćemo ostati na distanci…
…if we don’t vibe, we don’t vibe…
…eh vibe vibe… 🙂 🙂 🙂