Čisto je lijep osjećaj kad se na mojem stolu u sobi staračkog doma, u dane Božića stvore tanjuri s kolačima, i to pravim domaćima, još umotani u celofan…
Ljudi moji, to vam je dokaz da se dobro dobrim vraća! Nikad ne možete znati od koga će se vratiti, kada, možda ni niste svjesni da se to što napravite računa pod dobro, jer ste jednostavno uživali u tome što ste uradili i nije vam se učinilo vrijednim spomena!
Eto, ja sam uvijek rado sa sobom ponijela tanjur kolača kad sam negdje išla, bilo mi je zadovoljstvo vidjeti da netko uživa u njima! Sad su došli na moj stol! Moje je samo da odlučim: da li ću ovaj, ili onaj, možda ipak taj, ili ću sva tri!
Nema kuhanja na pari, pećnicom opečenih ruku, nema šećera u prahu na nosu, nema bojazni da će mi nešto izgorjeti, da će mi se biskvit slegnuti…samo sjedneš i biraš, mogu reći – puno su bolji kad ih ne morate raditi!
Hvala curke!
A tko sad misli na kile!? haha To ćemo iza Tri kralja… 😀