Lijepo je rečeno da svaki novi dan sobom donosi svoj teret.
Odmah ujutro naprti ga na naša leđa da ga mi nosimo, borimo se s njim i nastojimo ga se riješiti prije nego što legnemo u krevet uvečer!
Nekad uspijemo u tome, nekad ne.
Sami sebe uništavamo tako da taj isti teret ponesemo sobom i u sutrašnji dan, a tamo nas već čeka drugi, i tako opet i opet..
Nosimo ga danima, mjesecima, godinama… Teret postaje sve teži za naša leđa… Nosimo ga dok ne pokleknemo pod njegovom težinom…
Dok ne uništimo sebe…