Ivančica Matuša

Televizija je da se sluša…

…i da se njome opija duša!… I tako cijelu Božju noć!

Pitate se zašto? Jesam li pukla? E, pa nisaaam! 😛

Što da čovjek radi kad ti ostave upaljen televizor u sobi cijelu noć, kao da mi se baš gleda noćni program i kao da iz kreveta mogu vidjeti ekran, ali nek si ja preslušam film, dva, tri i zamišljam kadrove na temelju dijaloga koji čujem jer: Ovo ti se neda ugasiti!Maše mi s daljinskim  pred nosom… Iako je ujutro ugašen istim daljinskim!?

A imala je na izbor još: ugasiti TV na TV-u, iskopčati ga iz struje, pekinuti dovod struje na sklopci na produžnom kabelu, makar sniziti ton na TV-u…

Mogla je, a nije ništa od navedenog, već jednostavno baca daljinski na stol i ostavlja TV da radi!

Najprije sam ostala u šoku i nevjerici, onda su mi se oči natopile suzama da bih se pomirila sa situacijom da ću glumiti sovu do jutra. Naslušala sam se pucnjave, fuck you i tarot-babe za cijeli život…

Sad mi je poznatiji psihološki profil onih koji svojim zarobljenicima daju vode – kap po kap…na tjeme! 😛