Dok smo mali imamo svoje mame, tate, dede, bake… da nas čuvaju, maze i paze, ni ne znamo kakvi sve stričeki i tete žive oko nas! “Maaamaaaaaa!” – i mama se pojavi kao Superman i odagna sve naše probleme… 🙂
Dođe vrlo brzo vrijeme kad moramo izaći iz maminog gnijezda i kročiti kroz život bez njene stalne zaštite. Tada stričeki i tete postaju stvarni.
I nisu uvijek oko nas samo oni koje bismo si mi baš odabrali, eto tak, da nam život bude pjesma, bez stresova… 🙂
Život ne misli tako…on voli iznenaditi…pa ti ubaci pred tebe nekog tko će ti pomiješati sve lončiće, malo te drži tako da ne znaš čiji si, onda se sažali nad tobom takvim sje… pa ti pošalje nekog da ti ih opet posloži… 🙂
Onda ti oduzme onog tko ti je baš onak pa te pusti da se malo pacaš, onda se iznenada pojavi netko tko ti zavrti glavom toliko da zaboraviš na sve one lončiće… 😀
A to sve da postaneš faca kakva trebaš da nitko nikad više ne pomisli dirati ti lončiće…Ima da su na polici baš kako si ih posložio… 😀 😀