Jubilarni deseti – deseti siječnja, umalo je ostao zaboravljen.
A važan mi je, čak značajniji od 29.11. I zapravo njega bih trebala obilježavati! Jer toga 10.01. mogli su nestati svi moji dotad proslavljeni Dani Republike! 10.01. mogao je postati moj day to say goodbye.
No, Netko odozgora odmahnuo je glavom: Ne, ne, još nije tvoje vrijeme!
I tako sam ja, još nesvjesna te božanske odluke, počela živjeti život, novi život u tijelu što me izdalo.
Borba je teška, najteža je prošla, al’ sam došla dotle da mi se dogoditi može da zaboravim taj presudni datum u svom životu!
Iako se cijeli dan osjećam poput nekog lakorazmazivog pekmeza bez šećera, a tijelo mi je slomljeno, trebalo mi je vremena da moje svjesno shvati koliku svjesnost pokazuje moje nesvjesno! 🙂