Svi se veselimo kad se iza oblaka progura sunce i obasja svojim toplim zrakama sve živo i neživo na ovoj našoj planeti. A u tu blještavu kuglu ne možeš ni pogledati.
Sunce je uporno, izlazi svakoga dana u namjeri da podijeli s nama sav svoj sjaj i toplinu, ali tu je magla, tu su oblaci, kiša… Uzaludno upiremo glave prema nebu željni svjetlosti i topline…
Upravo to uporno sunce, može i nama služiti kao podsjetnik da možemo i sami izaći iz neke naše životne tame, makar se i nama pri tome ispriječio neki oblak, stvorila se neka magla, ako ne danas, onda sigurno sutra možemo ponovno obasjavati svojom unutarnjom svjetlošću! 🙂