Susjed vozi Audi, kuća s novom fasadom, ima svoju firmu, spavaju na parama… joj, blago njemu, kak je on sretaaan… i nije ti jasno zašto u taj Audi stalno sjeda nekako obješene, bezlične face…
Zašto?… Zato što je nama i taj Audi i lijepa kuća i lova, obično glavno mjerilo nečije sreće, u principu može biti tako, ali i ne mora!
Netko mora sve to nabrojeno imati naj, naj, da bi se osjećao sretnim, ali taj osjećaj sreće je varljiv… Zapravo je sretan onaj čovjek koji iz onoga što ima i iz situacije u kojoj je, zna i ima snage izvući ono najbolje… i biti sretan! 😀
Moja roditeljska kuća ista je danas kao i prije 15 godina, danas oni koji u njoj stanuju, žive lagodnijim životom nego prije 15 godina, ali svejedno je u njoj nekad bilo toliko sreće i zadovoljstva, koliko je danas nezadovoljstva i naopakih stvari… sreću su činili ljudi u njoj, a ne njeni zidovi! Srećom ja imam dovoljno godina da pamtim i drvene zidove i sreću u njima!..
U situaciji u kojoj sam se ja našla, mnogi bi već klonuli duhom, odustali od sebe…ali ja nemam pravo odustati od sebe nikako!
Ja nemam pravo iznevjeriti sebe, ono što sam bila i ono što mi je, opet dano na dar, situaciji usprkos, i više od onoga što sam imala!
Da, mogla sam trčati, mogla sam plesati, pjevati i dići ruke u zrak kad bi me pjesma ponijela, mogla sam pokrečiti stan, kuhati, peći kolače, voziti bicikl, voditi ljubav, mogla sam sve što sam htjela… Mislila sam tako – do 10.01.2008… Onda mi je On pokazao da ne mogu, otvorio mi oči i dokazao mi da mogu biti još bolja…I dao mi je to da budem još bolja, a sve iz svojih kolica, bez svoga tijela, bez svojih nogu, iz svojih kolica dok ne bude potpuno siguran u mene… A onda, samo On zna! Ja ne pitam kada, ali sigurna sam da će to “onda” doći… 😀
Nemam pravo iznevjeriti ni sve one drage ljude oko sebe, ljude koji me podržavaju, vjeruju u mene, ljude koji me vole, koji mi pomažu, ljude radi kojih sam danas sretna 😀 …i u svojim kolicima… I radi Onoga gore koji mi je pokazao što je to istinska sreća… 🙂