Šipak! 😀 Nije istina…
Iako možemo sresti sasvim dovoljno namrgođenih, obješenih, mrkih faca u svijetu kojim se krećemo, da je naslovna tvrdnja točna, bilo bi ih još i više…
No, još uvijek ima i onih koji uporno svoje lice razvlače u osmijeh, iako problema imaju i vrlo lako može ih se stvoriti još i još…
Tajna je da ne živimo stalno usredotočeni na taj naš problem koji ionako ne možemo riješiti i na borbu s njim, jer ćemo tako propustiti niz stvari, malih usputnih stvari koje će nas usrećiti, naš problem neće zato nestati, neće se smanjiti, ali ni povećati…ali ćemo se mi uvrstiti među one koji navlače osmijehe na lica… 😀 …problemu usprkos…
Gledam sebe, sjećam se svojih suza, depresija, svoje tuge, moj problem je i dalje tu, ima u meni još tuge, suza, bijesa, nosim, čitaj vozim i dalje sa sobom punu košaru svakojakih problema, emocija… Uredno je pokrivena krpicom…i čeka da JA provirim u nju, dosta je bilo iskakanja iz košare kako i kada se kome prohtije i šibanja sa mnom amo-tamo! I sad se poneka emocija provuče ispod krpe i sredi me u trenu, ali vrlo brzo bude opet pod krpicom, naučila sam živjeti s njima…naučila sam smijati se! …Al’ kad ja krenem u akciju čišćenja, ne bih vam bila u koži, ovaj košari! 😀
Samo strpljenje i pozitiva! 😀
Sve će se posložiti, ako ne odmah, onda jednom kad za to dođe vrijeme.