Možda uvijek ne mogu baš točno objasniti ni samoj sebi, a kamoli nekome sa strane, zašto se osmijeh razliježe mojm usnama, licem, očima.. 😀
Možda baš u ovom trenutku sada i nema nekog razloga za smijeh, možda je tada smijeh samo moje obrambeno oružje…tajnu znam samo ja! 🙂
A imam dobrog razloga za smijeh, već samim tim što sam ipak dovoljno snažna i hrabra, preživjela sam prošlost, uz mene su moji dragi ljudi!
Imam ovo svoje sada, mada netko može razmišljati i razmišlja kakvo je to sada?. To je stostruko od onog što sam mogla imati! Ili sam mogla ne imati sada uopće! To je sada koje mnogi neće nikad imati! Osmijeh za moje sada! 🙂
Veeeliki osmijeh za moju cijelu budućnost, koju imam pred sobom i koja čeka na mene raširenih ruku!
Razmisli prije, kad me poželiš upitati: čemu smijeh?! 😀
