Nije lako proći svoj put u životu od početka do kraja…i ostati svoj, i ostati jak, i ne predavati se – ne pokleknuti.
Stvoriš tako svoj svijet mira, u kojega odlučiš puštati samo ljude koji ga svojom prisutnošću potpuno ispunjavaju: dobrim vibracijama, sjajem u očima, osmijehom, svojom mirnoćom… Nadopunjuju te samo dobrim, a to njihovo dobro čini dobro tvom miru, tvojim osmijesima, rasplamsava sjaj u tvojim očima, melem je za tvoju dušu… 😀 ..Ti putuješ!
Međutim, tvoj svijet mira, mamac je za mnoge uljeze, ušuljaju se neopazice i grizu…sve čega se dočepaju, prvi na udaru je tvoj mir, kad je on načet, sve drugo se uruši u trenu poput kule od karata. Čini ti se da je nikad više nećeš ponovno sagraditi!
Ali vjeruj, da hoćeš! Čim složiš prvi red karata, vratit ćeš se svome putu u svoj mir, ruke će se prestati tresti i kula će samo rasti!
…prema vlastitom dožvljaju… 🙂